KARLOVČAN, Grgur
traži dalje ...KARLOVČAN, Grgur, pjesnik, prozaik i pedagoški pisac (Kalinovac, 11. III. 1913 — Stara Gradiška, 29. IX. 1942). Učiteljsku školu polazio u Pakracu i Zagrebu te završio 1934. u Karlovcu. Zbog ljevičarskih ideoloških pogleda i suradnje u učeničkoj publikaciji Srednjoškolci govore bio isključivan iz škole te uhićivan. Od 1935. učiteljevao u Tasovčićima, gdje je sudjelovao u utemeljivanju i radu Narodne čitaonice te bio zaslužan za osnutak društva Seljačko kolo i mjesne knjižnice. God. 1938. položio je učiteljski ispit u Cetinju, a od 1939. do premještaja u Cazin 1941. studirao na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu. Zatočen i ubijen kao komunist i partizanski agitator. Prvim stihovima javio se u časopisu Mladost (1929, 1931–33), a pjesme, pripovijetke i crtice objavljivao u periodicima Selo i grad (1932–33), Snaga (1932), Glas (1933), Hrvatska revija (1933–34, 1941), Kronika (1933), Dani i ljudi (1935–36, 1941), Književnik (1937–38), Naša stvarnost (1938) i Izraz (1939–40). Stvarajući pod utjecajem socijalno-tendenciozne književne struje novoga realizma s poč. 1930-ih te naglašavajući u književnom opusu potrebu dokumentarnosti i traganja za socijalnom pravdom, uglavnom tematizira siromaštvo i bijedu poniženih i obespravljenih društvenih slojeva. Nadahnut podravskom zavičajnom okolinom te dojmovima i slikama hercegovačkoga kraja, u pjesničkim zbirkama Srce nad ravnicom (1933) i Lice dana (1940) zaokupljen je motivima neiživljena i teška djetinjstva te iskustvom siromašna seljačkoga života (Pjesma o ranim ljetima, Pod jesenjim zrakama). Temeljena na činjenicama i naturalističkom osjećanju života (Utopljenik, Bilješke o materama, Težakova smrt), njegova socijalno angažirana pjesnička riječ često je puna boli i mržnje (Bratova nenapisana pjesma), a samo u nekoliko stihova odzvanja intimističkim tonovima (Romon žudnje) ili zrači pastoralnom vedrinom (Ljeto). U kajkavskom ciklusu Pesniku prostrelenega srca, posvećenomu F. Galoviću, uz tople zavičajne tonove i tjeskobne osjećaje prolaznosti prepoznatljiva su galovićevska sjetna raspoloženja i idilični ugođaji. Stihovi su mu uvršteni u antologije Ogenj reči (Kaj, 1986, 4/6), Hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine od Lovre Sitovića do danas (Mostar—Split—Međugorje 1996), Rieči sa zviranjka (Zagreb 1999), Pjesme o Podravini (Koprivnica 2000), Hercegovina (Zagreb 2002) i Lirika đurđevačke Podravine (Đurđevac 2003). Pisao je novelističko-romanesknu prozu pretežno socijalno-didaktične motivacije, u kojoj uz prikaz socijalne bijede i lirski opis podravskoga krajolika uspijeva ponegdje i psihološki nijansirati unutarnja stanja likova (Sedmo dijete). U mozaično komponiranom realističnom romanu Natopljene brazde (1939), tematizirajući posljedice gospodarske krize na podravskom selu i propadanje seljačkih zadruga, zbog crno-bijele karakterizacije likova i nedostatka psihološke motivacije ne uspijeva prevladati patetiku i romantičarski idealizam. Novele su mu prevedene na esperanto (Novelaro. Zagreb 1981), a zastupljen je i u Antologiji hrvatske kratke priče (Zagreb 2001). — U teorijsko-pedagoškom radu istaknuo se kao kritičar pedagogije »radne škole«. Sudjelujući u radu kulturno-pripomoćne zadruge »Ivan Filipović« (1937) te proučavajući hrvatske školske prilike, upozorava na nemogućnost ostvarivanja »nove škole« bez gospodarske reorganizacije društva i temeljite promjene materijalne osnove škola. Studijom Problem škole rada (Zagreb 1935) i raspravama o dodirnim točkama školskoga i izvanškolskoga rada, uzrocima neuspjeha »nove škole«, materijalnom stanju škola i utjecaju imovnoga stanja obitelji na uspjeh školske djece te dužnostima učitelja (Hrvatski učiteljski dom, 1937; Napredak, 1938–40; Naši dani, 1938) prvi je u Hrvatskoj teorijski uopćio težnje mladoga, marksistički orijentiranoga učiteljskoga naraštaja (D. Franković).
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
KARLOVČAN, Grgur. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 4.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/karlovcan-grgur>.